Ivana Korajlić: Kome zvižde zviždači iz institucija BiH?

Ivana Korajlić: Kome zvižde zviždači iz institucija BiH?

Na 55. Sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine našao se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama Bosne i Hercegovine, predlagača poslanika Aleksandre Pandurević, Borjane Krišto i Mirsada Isakovića. Iako pozdravljaju inicijativu izmjena i dopuna, predstavnici civilnog sektora smatraju da nisu dovoljne I da ne nude veću zaštitu potencijalnim prijaviteljima. Do danas svega 5 prijavitelja iz instutucija dobili su status zaštićenog prijavitelja. O svemu ovome, za Interview.ba, govori Ivana Korajlić iz Transparency International BiH.

Razgovarao/la: Abela Purivatra
Foto: Lična arhiva

STRAH OD POSLIJEDICA “Postoji generalno veoma nizak nivo spremnosti građana, pa i onih zaposlenih u institucijama, da prijavljuju korupciju. Sve iz straha da će trpjeti posljedice, biti spriječeni u daljem napredovanju ili jednostavno iz razloga što smatraju da njihova prijava neće ništa promijeniti, odnosno da se po njoj neće postupati, a da odgovorni neće biti procesuirani.”

INTERVIEW.BA: Transparency International BiH i INFOHOUSE ispred mreže Account, pripremili su konsolidovane amandmane za izmjene i dopune zakona o zaštiti prijavitelja korupcije u BiH. Šta tačno želite promijeniti u zakonu i u čiju korist?

KORAJLIĆ: Osnovni motiv je jačanje pravne zaštite prijavitelja korupcije i unapređenje procesa, odnosno otklanjanje nedostataka i prepreka koje su zabilježene u dosadašnjoj primjeni Zakona. Prevashodno nastojimo regulisati dodjelu i prestanak statusa uzbunjivača i to na način da se odluke o ovim okolnostima donose u formi rješenja čime bi se predvidjelo pravo na pravnu zaštitu (potencijalnim) prijaviteljima korupcije. Intencija predloženih izmjena je da se poboljša kvalitet zaštite koju uživaju prijavitelji, bilo da se radi o već zaštićenim ili onima koji zahtijevaju taj status.

INTERVIEW.BA: Ovaj zakon štiti državne službenike u BiH kojih, po nekim procjenama, ima oko 29.000. Iznimno je mali broj prijava korupcije od strane ovih službenika, a samo 5 osoba dobilo  je status zaštićenog prijavitelja. Da li je razlog u opravdanom strahu ovih 29.000 službenika ili u nečem drugom?

KORAJLIĆ: Broj osoba koje su dobile status zaštićenog prijavitelja je srazmjeran broju lica koja uopšte prijavljuju korupciju. Postoji generalno veoma nizak nivo spremnosti građana, pa i onih zaposlenih u institucijama, da prijavljuju korupciju. Sve iz straha da će trpjeti posljedice, biti spriječeni u daljem napredovanju ili jednostavno iz razloga što smatraju da njihova prijava neće ništa promijeniti, odnosno da se po njoj neće postupati, a da odgovorni neće biti procesuirani. Osim toga, tu se postavlja i pitanje veoma ograničenih nadležnosti APIK, koja sama ne može postupati po prijavama, već samo osigurati pravnu zaštitu, što dodatno može predstavljati odvraćajući faktor. Da bi se bilo ko motivisao, prije svega se mora ojačati pravni okvir, ali i institucionalni, u pogledu nadležnosti APIK, a zatim i pokazati jasne rezultate koji bi dalje mogli ohrabriti sve one koji su svjedoci korupcije ili bilo kojih drugih nepravilnosti da ih prijave.

INTERVIEW.BA: Borite se godinama za Zakon o sukobu interesa koji je nedavno vraćen korak nazad u proceduri. Čega se to boje političari – šta bi im ovaj vaš prijedlog oduzeo?

KORAJLIĆ: TI BiH već godinama ukazuje na nedostatke u sistemu sprečavanja sukoba interesa i kontrole imovinskih kartona javnih zvaničnika. Inicijativom za usvajanje novog zakona bi se: proširio krug lica na koja se zakon primjenjuje, jasno definisala ograničenja i postupanja,  uspostavilo nezavisno tijelo za primjenu zakona, te kontrola nad tačnošću podataka u imovinskim kartonima. Iako je napravljen pozitivan korak u smislu upućivanja prijedloga Zakona o sprečavanju sukoba interesa u institucijama BiH od strane 8 zastupnika Predstavničkog doma PSBIH, on je trenutno zastao u procedure. Ja se nadam da nećemo opet doći u situaciju da je pokazana volja bila samo deklarativna. Sam prijedlog, koji moram naglasiti nije naš, već je sačinjen kroz konsultacije sa predstavnicima institucija, a posebno zastupnicima u Parlamentu i upućen je od strane predstavnika različitih političkih opcija, nije tu da nekome oduzme neka prava! Naprotiv tu je da uvede jasna pravila za sve nosioce javnih funkcija, koja bi trebalo da spriječe pojavu drugih oblika korupcije, te da ojača nezavisnost primjene zakona, s obzirom na to da sadašnju Komisiju čine upravo predstavnici Parlamenta, koji su samim tim u sukobu interesa. Upućivanje ovog prijedloga u parlamentarnu procedure je odlična prilika i samim parlamentarcima da pokažu da su zainteresovani za uspostavljanje mehanizama za osiguranje integriteta javnih zvaničnika, te da nemaju šta da kriju.

Nadam se da ovo neće biti iskorišteno u predizbornim međustranačkim sukobima.

Dženana Alađuz, INFOHOUSE

Prijavi korupciju i  doživi suspenziju

Javnosti je poznat slučaj dvogodišnje suspenzije Danka Bogdanovića, službenika Uprave za indirektno oporezivanje BiH, kojem je od strane APIK-a dodijeljen status zaštićenog uzbunjivača, a kojeg je direktor, u znak odmazde, suspendovao s posla 29. 07. 2013. Suspenzija je trajala skoro dvije godine, odnosno sve do 04. 06. 2015., kada je naloženo njegovo vraćanje na posao. Glavni razlog dugog postupka bio je upravo nepostojanje precizno definisanih rokova.

U Zakonu ali i u ovom Prijedlogu izmjena i dopuna zakona ostaje nejasno na koji način i kojim aktom APIK donosi odluku o obustavljanju pružanja zaštite, te ima li u tom slučaju uzbunjivač pravo na žalbu? Iako smatram da je bolje imati ikakav zakon nego nikakav, ovaj je potrebno dobro preraditi, ako hoćemo da se državni službenici osjećaju sigurno da prijave korupciju.

http://interview.ba